Instant Karma: Aleksandar Janković, o društvu, muzici i opstajanju bez kompromisa

Frontmen benda Instant Karma, Aleksandar Janković, već godinama važi za jednog od autora koji bez zadrške i kalkulacije govore o stanju domaće scene. U razgovoru koji sledi, Janković govori o položaju autorske muzike u Srbiji, borbi bendova da opstanu bez finansijske podrške, ali i o potrebi da mladi muzičari stvaraju svoje pesme bez obzira na cenu i rizik.

FM42: Kako danas vidiš poziciju rok i autorske muzike u Srbiji?

A.J: Danas ne vidim nikakvu poziciju autorske muzike u Srbiji, jer jednostavno ne postoji. Naravno, i dalje postoje neki ljudi koje to zanima, kao i neka publika, kao i neki mediji koji su tu kada izađe album, proprate nešto i to je sve.

Bendovi uglavnom preko društvenih mreža dolaze do publike. Već duže vreme je tako, pošto u srpskom rokenrolu odavno nema novca, a kada nema novca, onda svi beže.

Ipak, to ne znači predaju. Uvek podržavam mlade bendove koji imaju svoje pesme, za razliku od cover bendova kojih trenutno ima na hiljade, što je katastrofa za mlade ljude. Bolje izbaci nešto svoje, pa makar bilo i najgore, nego da budeš kopija i to loša.

Foto: Bojana Bugarin

FM42: Da li muzika po tvom mišljenju treba da komentariše društvo ili da bude beg od stvarnosti?

U neku ruku muzika i jeste beg od ove jezive stvarnosti koja nas okružuje. Putuješ u svoj svet mašte i to je prelepo, jer mašta čini svašta. Ali naravno da treba imati svoje mišljenje i pokazati svoj stav o svemu, posebno o dešavanjima u našem društvu, o potrebi mladih ljudi za pravdom i slobodom.

Instant Karma je uvek bila na drugoj strani, uvek protiv vlasti od ranih devedesetih do danas. To je borba koja traje. Danas ova mladost i studenti imaju apsolutno našu podršku. Mogu slobodno da kažem da su mi vratili nadu.

Foto: Bojana Bugarin

FM42: Koliko su se publika i njena očekivanja promenili u eri društvenih mreža i kratke forme?

A.J: Iskreno, sve se promenilo. Mreže su te koje danas diktiraju našu stvarnost. Malo ljudi danas izdrži da presluša celu pesmu, a kamoli ceo album, što je šteta, jer svaki umetnik koji želi i ima nešto da kaže mora danas to da uradi u kraćoj formi.

Bendovi se okreću singl varijanti jedna pesma, pa za par meseci druga. Jednostavno, tako je. Od toga se ne može pobeći.
Instant Karma ipak voli drugačije.

FM42: Da li umetnik danas može da ostane autentičan bez kompromisa prema tržištu?

A.J: Naravno da može. Mislim, ako nisi autentičan, onda si kopija nekog ili nečeg, što je meni tužno. Dugo vremena ti treba da izgradiš svoj zvuk, da namestiš svoju priču, da budeš prepoznatljiv. Nekima se dopadne, nekima ne – nije ni važno, ali ti znaš da je to tvoje i da je izašlo iz tvog srca. A to je najbolji osećaj na svetu, jedinstven i poseban.

Foto Zoran Međo

FM42: Imaš li utisak da je kulturna scena potcenjena u javnom diskursu?

A.J: Ne da je potcenjena, nego je na dnu, ustvari ispod dna, nažalost. Nekada mi se čini da niko ne mari za kulturu, a to je katastrofa za društvo, za sve. Mada uvek postoje neki dobri ljudi koji su tu za nas, neki zanimljivi ljudi koji ti daju i snagu i podstrek da nastaviš da se boriš.

Verovatno sam zbog njih ostao u ovoj zemlji. Srbija i ceo ovaj region puni su frikova, posebnih, pametnih i pomalo ludih likova, ali na dobar način, i volim to.

Foto: Zoran Međo

FM42: Koliko je teško opstati kao bend koji neguje autorski zvuk i da li je neki koncert u planu?

A.J: Da, teško je, ali u tome je i sva draž. Lepo je kada četvorica ljudi osećaju jedan drugog i stvaraju zajedno magiju. To je neka posebna ljubav koju je teško objasniti. Ali kada je osetiš jednom, onda znaš da je to do kraja života. Iako znaš da će to skupo koštati u životu, ipak to je čista magija, ljubav.

Što se tiče koncerta  da, uskoro, već od marta krećemo. Dugo smo tražili pravog bubnjara, ali sada smo ga našli i jako sam srećan zbog toga, neopisivo.

FM42: Jedna reč koja opisuje Instant Karma zvuk?

Instant Karma zvuk… uh, to je čudno. Uvek su nas svrstavali u neke žanrove  te ovo, te ono… ne volim to. U suštini, mi smo rokenrol bend koji putuje kroz vreme i stalno se menja.

Uostalom, to je poenta svega da se menjamo. Kada bismo stalno ponavljali jednu te istu priču, ne znam, onda to ne bismo bili mi. Ne bi bili Instant Karma, samo Instant bez Karme. A karma je sudbina.

Naslovna foto: Bojana Bugarin

Share

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

On Key

Related Posts