Donosimo vam intervju s jednom od najčitanijih hrvatskih književnica danas. Sanja voli djecu, ljude, prirodu te gotovo u svemu pronalazi inspiraciju. Kroz svoje stvaralaštvo, Sanja Pilić dobitnica je mnogih priznanja i nagrada.
FM:42 Sanja, želimo saznati nešto više o vašem djetinjstvu. Jeste voljeli čitati kao djevojčica? Kako je Vaša majka, Sunčana Škrinjarić, utjecala na Vas?
Hm, djetinjstvo mi nije bilo idealno. Mama je bila mlada, rastavljena, stanovale smo u jednoj sobici. Međutim, odmalena sam živjela u svijetu mašte, to mi je i pomagalo i odmagalo u isto vrijeme. Bila sam okružena lijepim slikovnicama i knjigama. Mama bi me ostavljala u Gradskoj knjižnici i ja sam tamo satima uživala. Kasnije, kad sam porasla često smo razgovarale o literaturi. Utjecala je na mene i razvila moj „dobar ukus“ za književnost.
FM42: Vaše knjige su omiljeno štivo djece i odraslih – u čemu pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju nalazim u sličicama iz života, u svojim i tuđim. Nekada sam više crpila događaje iz života moje djece, oni su me inspirirali, a kasnije i sve oko mene, razvoj novih tehnologija npr. ili smiješni, mali klinci iz nižih razreda osnovne škole, neke prave tete, susjedi, ma sve zapravo…
FM42: Književnost nekada i danas – ima li razlike?
Mislim da ima, barem što se tiče dječje književnosti. Protočnija je, suvremenog jezika, ne bavi se previše društvenim temama, opisi su šturi, ne idu u detalje, jednostavnija i prilagođena isključivo njihovim interesima. Današnja djeca fokusirana su na sebe i zapravo žele čitati knjige o sebi. Mi smo bili, čini mi se, više zainteresirani i za svijet odraslih, suosjećajnost je bila bolje razvijena, a i osjećaj za pravdu. Rečenice i pismo kompleksnije.
FM42: Dobitnica ste mnogih nagrada i priznanja za stvaralaštvo. U čemu je tajna pisanja? Kojim se “jezikom” koristite? Jeste li ostvarili sve Vaše snove?
Tajna mog pisanja je u tome što imam svog čitatelja uvijek pred očima. Otprilike znam što bi ga moglo zanimati, u njegovim sam cipelama. Nastojim educirati, a i odgajati, ali na lagan i humorističan način. Biram teme koje su djeci bliske, a sve se događa u sadašnjem vremenu, tako da se mogu prepoznati. Jesam li ostvarila sve svoje snove? Jesam, uglavnom, ali postoje i neke neispunjene želje koje su toliko luckaste da ih neću otkriti. Uglavnom, imam sretne i dobre potomke, živim slobodno, mnogo putujem i zdrava sam. Tako da sam zbilja zadovoljna!
FM42: Kako izgleda jedan Vaš dan?
Jutarnja kava s prijateljima u kafiću je ritual koji traje već petnaestak godina. Nas nekolicina različitih profesija sastajemo se svakog jutra i tako započinjemo dan. Poslije toga odlazim na aerobik, a kasnije se vraćam kući i pišem ili obavljam poslove koji su povezani s pisanjem. Puno putujem i nastupam po školama, a rado posjećujem i različite zemlje. Uskoro se spremam posjetiti Kubu.
FM42: Odlazite li često u shopping?
Shopping me jako zamara i ne volim velike shopping centre. Ako baš moram nešto kupiti, onda to obavim u jutarnjim satima. Živim u centru grada i zapravo volim male prodavaonice. Tada i popričam s prodavačima. Ne znam kupovati na brzinu, a od gužvi bježim glavom bez obzira.
FM42: Poruka našim čitateljima
Budite svjesni sebe i imajte svoje želje, ne tuđe. Život je zgodna pojava i treba ga iskusiti. Ne shvaćajte stvari i događaje preozbiljno. Zamislite si da ste rođeni pod sretnom zvijezdom i točka.
