Moram se nasmijati…Spominjem se kad sam ja bila mlada glumica, a Romano mladić koji je silno želio upisati akademiju Dramske Umjetnosti.
FM42: Mirej dio ste projekta Posljedice. Da li nam možete reci, nešto više o samom projektu?
Predstava koja progovara o psihičkom, fizičkom, seksualnom, ratnom i institucionalnom obliku nasilja nad ženama. Tema je , reći ćeetko, obrađivana. Ma nikad dovoljno kad statističke brojke govore drugo. Iz godine u godinu one rastu ma koliko god mi o njoj progovarali. Ova predstava ne pita niti nudi odgovor. Ona traži i upozorava.
FM42: Kako je izgledao proces stvaranja predstave s obzirom na to da je tema jako osjetljiva?
Kao što ste sami rekli, tema je osjetljiva. Tako je i sam proces bio osjetljiv. Koliko, kako, naravno i zašto za naći mjeru naročito kada projektu pristupite faktografski, poludokumentarno u htijenju da se izbjegne patetika i viktimizacija, a ne izgubi kompleksnost i slojevitost problematike nije bilo nimalo jednostavno. Pogotovo ne kada ste upoznati sa statističkim podacima o slučajevima nasilja.
FM42: U svojoj karijeri radili ste s brojnim redateljima različitih generacija. Romano Nikolić je mladi talentirani glumac i redatelj. Kako je bilo raditi s njim?
Moram se nasmijati…Spominjem se kad sam ja bila mlada glumica, a Romano mladić koji je silno želio upisati akademiju Dramske Umjetnosti. Od tada pa do sada prošlo je 14 godina naše suradnje. Kao profesor-učenik, redatelj-amater, glumica-student, glumica-glumac, glumac-glumica i konačno redatelj-glumica. Kada s nekim prođete svetoliku kombinatoriku i pritom se ne posvađate i želja za zajedničkim istraživanjem na sceni ne utihne, već se povećava možete samo poželjeti istraživati još.
FM42: Završili ste Akademiju u Zagrebu. Nakon toga ste otišli raditi u svoj rodni grad gdje ste ostvarili velik broj zapaženih uloga. Kakav je osjećaj nakon toliko godina ponovno raditi u Zagrebu?
Od Akademije Dramske Umjetnosti do sada gostovala sam u Zagrebu s mnogim predstavama, tako da mi i nije novo. Često dolazim u Zagreb, a od kada mi je sin na studiju još i češće. Drago mi je što se Kazalište Marina Držića odlučilo na ovu vrstu suradnje, a još mi je draže što su izabrali mene za ovaj projekt. Tako da sam pomirila privatno, kazališno i konačno se mogu družiti sa svim divnim starim i novim prijateljima koji su mi nedostajali.
FM42: Kakve reakcije očekujete nakon premijere?
Očekujem da publika reagira…Ne ignorira!
