Gotovo o nijednom mirisnom sastojku ne postoji toliko mitova, predrasuda, tvrdnji i teorija na slabašnim nogicama kao o ambri. Taj opojni miris slatkosti, smolnosti, drvenosti, toplosti, animalnosti (civet), orijenta u koji zaviruju redom prije nego li se rode kao samostalni mirisi; vanilija, pačuli, mošus, kadulja i mahovina.
Tri su glavna izvora (zablude) o ambri u parfemskoj industriji;
Mineralna ambra što nastaje iz fosiliziranih stabala prozirna, medasta masa znana i kao jantar u parfemskoj industriji se može koristiti tek kao čep na bočici parfema.U drugim slučajevima ga poznajemo kao nakit.
Drugi je „Parfemska ambra“; Jean-Claude Ellena tvorac L’ Artisanove „Ambre Precioux“ u svojoj knjizi „The Alchemy of Scent“ na pitanje kako napraviti ambru iznosi jednostavnu formulu labdanum+vanilija+ambroxid.
I treći je Ambergris ili siva ambra. Ona s jantarom dijeli tri svojstva, pronalazimo ih u moru, plutaju i oboje trebaju vrijeme dozrijevanja. Ambergris ili spermacet je izlučevina Spermastog kita, kod nas znanog kao ulješura.
Sadržan u abdomenu ovog zaštićenog kita, svježe izlučen tamne je boje, rijedak i iznimno neugodnog mirisa, no pod utjecajem mora i sunca otvrdnjava, posvjetljuje od zlatne boje pa sve do bijele. U toj fazi poprima delikatnu slatko zemljanu mirisnu notu. Taj proces traje i više od desetak godina. Pronalazi ga se na oblama Afrike, Indije, Australije, Novog Zelanda dok su najzapaženije prikupljene količine na Bahamskim otocima. Koristeći ga i preko 3000 godina tek 1995. dokazuju se njegova
afrodizijačka svojstva na štakorima, prelazeći okvire svih poznatih prirodnih sastojaka. Ipak taj segment utjecaja je izgleda prepušten parfemskoj industriji.
1820. Pierre-Joseph Pelletier i Joseph-Bienaimé Carentou izdvajaju osnovni aktivni mirisni sastojak ambre i nazivaju ga ambrein. Što u stvari nije ništa drugo do labdanoidnog terpentina prisutnog u širokom spektru biljaka, životinja i mikroorganizama, koji daljnjom destilacijom čine široko poznati ambrox (Parfemsku ambru).
Sintetička ili prirodna ambra generira stabilnost mirisnih kompozicija, produžujući im vijek i točnost projekcije. U svojim primjenama možda više od svih mirisnih nota dosegla je dimenziju ideje. Stoga danas gotovo nitko ne može govoriti o izvornoj ambri, što otvara prostor svima da je dozivaju i kroz toliko postignutih značenja projiciraju i tvrde da su baš oni kreirali najbolju. A kako mi sudimo, mi i biramo!
L`Artisan „L’Eau d’Ambre Extreme“ nudi seksom prozračenu ambru pretvarajući je u rijetko senzualno iskustvo orijentalne ljepotice zatečene u d’Orsay-u pred Degaovom balerinom.
Ortigia Sicilia “Ambra Nera” egzotično začinska, zamamljujuća rastopljena čulna smola na podlozi od vlažnog cedra, rustikalno se kočoperi iskonskom idejom ambre. Istinsko je remek djelo popustjelih kočnica Lorenza Villoresia.
Maitre Parfumeur et Gantier “Ambre Precieux” izraz je najfinijeg delikatnog rukopisa Jean-Francois Laporte na temu svijetle ambre. Dekadentno elegantno, burbonski glatko i plemenito skladno.
Tekst preuzet sa INSTITUT PARFUMEUR FLORES
