“Ne volim dijamante”, reče mi jednom draga prijateljica, “oni koji se ne razumiju u njih, ne razlikuju prave dijamante od jeftinih kristala pa im je lako podvaliti i običan blistavi kamenčić. Teško ih je promatrati kako se vesele drangulijama, uvjereni da imaju bogatstvo u rukama.”
Ima nešto čudesno u dijamantu, osim što je sinonim neslomivosti, snage i bistrine, osvaja ženska srca širom svijeta. Uostalom, nije li i Marylin pjevala o dijamantima kao najboljim ženskim prijateljima? Dijamanti se spominju i kao najgori muški neprijatelji a Dolly Parton podsjeća kako je teško biti dijamant u umjetnom (lažnom) svijetu.
– Ako mi ne kupiš Cartiera, to nisu prave zaruke, to nije pravi zaručnički prsten i ja nisam vjerojatno dovoljno vrijedna. – cendrala je A. svom dugogodišnjem partneru i napokon izmuzla prsten s kamenčinom da smo svi utihnuli. Nebitno što ga je uvalila u dugove i otežala otplaćivanje već postojećih kredita, ona je napokon bila zadovoljna.
“Sve za njenu sreću.”, spomenuo je jednom prilikom njen odabranik no ta sreća nije dugo trajala. Prsten nije skidala ni za vrijeme najžešće prepirke, ni kad su pale teške riječi no let handyja u zid obilježio je kraj bajkovitog (lažnog) perioda fanatične ljubavi. Da je barem skinula prsten i pokušala mu ga vratiti, potvrdila bi svoju ljubav, dokazavši do čega, odnosno do koga joj je zapravo stalo. Ovako se samo zločesto nasmijala i odvratila:
– S tobom sam završila, poklone ne vraćam.
Dijamant tako nije letio u zid i doživio sudbinu handyja, iako mu se ništa loše ne bi desilo. Izdržao je mnoge rezove prije nego li se našao na njenom prstu.
Dijamantom se unutar zaručničkog prstena hvalila i M. koja ga je na svom prstu slikala iz različitih kuteva i s njim upoznavala prijateljice no na društvenoj mreži otišla je ipak malo predaleko, obznajujući pritom svaki privatni potez, što je partneru napokon dosadilo. Ni dijamant ih nije uspio sastaviti i zadržati a pri pogledu na njega, M. se dan – danas prisjeća surove stvarnosti i neutješno oplakuje propali brak. Tješi se mislima: “Da je išta valjalo, ne bi puklo tako brzo i na bezveznim stvarima. Mi jednostavno ne možemo trajati koliko i ovaj poklon – dijamant.”
Dijamant je međutim, spasio vezu mojih dvoje prijatelja, kad je muška strana gadno zgriješila pred deset godina i još uvijek ponosno sjaji na prijateljičinoj ruci. Ona ipak kaže, u polušali, “Naljutiš li me još koji put i poželiš zadržati, ovaj ću komad nakita prodati i kupiti za njega auto tebi u inat ( jer toliko vrijedi) a onda naručiti takav komplet sa dijamantima, da mi ga naprosto nećeš moći priuštiti, bez da digneš ogroman kredit i odrekneš se svega materijalnog, u čemu sad uživaš.” Nije njen partner jedini, mnogi muškarci se krupnim dragim kamenjem iskupljuju za svoje greške, prevare, osim što kupuju mir i naklonost povodom zaruka. Prešlo je već u naviku, uz zaruke mora “pasti” dijamantni prsten, sve sličniji onim komadima kakve šeću naši uzori na crvenom tepihu, slavne svjetske zvijezde.
Ne želi se više zaostajati puno za njima; sad su na listi Cartier, Piaget, Harry Winston. Žene se daju zaluditi i modelima zaručničkog prstenja vrijednima i do 20000 eura i ne pitaju se (neke od njih) kako će se platiti.
Ma koliko bio vrijedan, ponekad najvredniji dragi kamen nije uspijevao polijepiti krhotine veza, zadržati par zajedno ali je i dalje ostajao blistati na ruci vlasnice, kao uspomena na neka sretnija vremena i potvrđujući onu “dijamanti su ženini najbolji prijatelji”.
Jesu li doista?
“Vrtila je brilju (koju je dobila na poklon od muža) a mi smo svi kao po dogovoru, valjda trebali buljiti u nju. No to se nije dogodilo. Bez obzira na skupocjeni nakit i komunikacijske (manipulativne) vještine, nije bila zvijezda večeri, pardon, te večeri. Razlog? Ponijela je brilju u krivo vrijeme, bio je Božić.”, ispričala mi je nedavno prijateljica svoje iskustvo, podsjećajući kako neke žene sebe uvijek stavljaju u središte svih događaja, bez obzira na bitne datume, posebno blagdane, u kojima ne može niti smije dominirati njihov ego. Također, podsjetila me na mnoge ego tripove u kojima takve dame vole naglašavati svoju veličinu i imetak, uskraćujući darove drugima a slaveći vlastitu sebičnost.
Jesu li stoga doista dijamanti najbolji ženini prijatelji?
Ma koliko bile zaljubljene u dijamante, mali broj žena i zna ponešto o njima, njihovu povijest i nabrojati imena slavnih draguljara. Malo koja poznaje rad Piageta, Cartiera, Choparda a na crvenom tepihu ostaje prikovana za ekran, dok zvijezde prešetavaju svoje blistave ljepotane, primjerke koje vjerojatno neće nikad imati priliku ni dodirnuti. Malo koja zna ispripovijedati povijest kuće Piaget, čula je i za ostale briljantne komade poput Clou de Paris, Possesion Santoir, Champagne river i seriju Limelight Party. Malo koja zna da prođu i mjeseci potrage za pravom i željenom nijansom boje dragog kamena da bi ga se uklopilo u dizajnersko rješenje skupocjenog nakita. Malo koja je čula za Charlesa Chaussepieda, da si Piaget nakit mogu priuštiti samo najimućniji te da postoji i Possession – Ring.
Žene se, usprkos tome, jako vole hvaliti zarukama i nerijetko dokaz istih stavljati na društvenu mrežu, potičući tako zavist kod manje sretnih dama i izazivajući navalu oduševljenja kod dobrih prijatelja. Učinila je tako i nedavno jedna poznata manekenka, kojoj želim svu sreću no ipak se pitam, je li baš taj detalj svoje sreće morala podijeliti na fb-u? Nije li to mogla prešutjeti, nije li to privatna stvar, koju bi trebala sačuvati ipak za sebe i odabranika? Što ako se netko od njih dvoje predomisli, kako će to objasniti svijetu? Što ako izgubi prsten?! Što ako na sebe navuče val zavisti? Nisu isključene takve situacije.
Žene se tako vole hvaliti svojim krupnim, bogatim komadima nakita – zaručničkim prstenjem, kojima kao da kupuju ulaznicu za high society ili neka bolja, sretnija vremena no kad pogledam unatrag, koja god je to od mojih poznanica činila na velika zvona, nažalost joj nisu donijeli sreću.
Dijamanti nas, bez obzira na sve, ipak uče nekim lekcijama, podsjećajući na svoje porijeklo i vlastite vrijednosti. Neke od njih, zabilježila su slavna glumačka i imena iz showbusinessa.
“I never worry about diets. The only carrots that interest me are the number you get in a diamond.”
― Mae West
“True friends are like diamonds – bright, beautiful, valuable, and always in style.”
― Nicole Richie
“Its hard to be a diamond in a rhinestone world.”
― Dolly Parton
“Big girls need big diamonds.”
― Elizabeth Taylor
“No pressure, no diamonds.”
― Thomas Carlyle
“Are these real diamonds?” I once asked, and she said, “Why have them if they’re not?”
― Elizabeth Berg
“Diamonds are held under tons and tons of pressure, extremely high temperatures of fire and shuffled under shifting of tectonic plates, for a long, long time! Yet when they come out from there and are put on display for their beauty; does anybody stop to evaluate the diamond based upon all the shit it’s been through and say “Remember that disgusting hole it used to be in? I bet it was hell in there!” No, people don’t remember where a diamond has come from; they just see the beauty of it now. But it wouldn’t have become so beautiful, you know, if not for all of that! So why should we look at other people, or at ourselves and evaluate them/ourselves based upon their/our pasts? Shouldn’t we forget that? And only see the beauty that is in front of our eyes? Whatever it was, it made you beautiful! And that is what matters!”
― C. JoyBell C.
Dijamantu treba duuugi proces da od svog prirodnog oblika prijeđe u blistavi magični komad, koji opija svojom ljepotom. Jednako tako i osobu čeka dugi proces razvoja, brušenje talenata i osobnosti, da bi doživjela vlastiti procvat i uspjeh, zasjala u svojoj veličini.
Zašto, međutim, neki od nas više mare za dijamante, koji su tek stvar, oblik elementarnog ugljika u trodimenzionalnoj strukturi, njegova alotropska modifikacija nego li za ljude, misaona, emotivna, društvena i duhovna bića, vrlo složene strukture prirode, naročito one darovite osobnosti, koje su u stanju oplemeniti i tuđe živote, nagovoriti druge na oblikovanje, za opću dobrobit i na samoostvarenje?
Odgovor se vjerojatno krije u slabostima pojedinaca ali i neznanju, inerciji, da isti prepoznaju prave vrijednosti.
Dobra je vijest, međutim, da se isti nedostatak može voljom i učenjem otkloniti a da se vještina prepoznavanja osobnim razvojem može ostvariti i unaprijediti. Ne zaboravimo ni ljubav, kao katalizator svih kreativnih procesa.
Nives Stepinac Grgurić (pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja a mnogi su njeni tekstovi objavljeni u raznim medijima. U vezi suradnje i poslovnih ponuda, molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.
Foto: quotesgram.com, quotesblog.net
