Donosimo vam intervju sa svestranom Anđom Marić. Nakon svega što je prošla, ona je borac za sebe i svoj život. Anđa piše popularni blog gdje iznosi svoja razmišljanja, meditira i provodi vrijeme sa svojim sinom. Lijepo je čuti da netko zna uživati u svojem životu i kreaciji istog – kako nam i sama otkriva.
Kada ste shvatili da želite pisati blog?
Ja sam bila jedan od prvih blogera na T-portalu 2002. godine – tada sam skužila da to baš volim. Tamo sam pisala do 2009.
Pišete o raznim temama. Kako ih birate?
Pišem samo o tome što mi se događa ili što mene zanima, a trenutno je to samo rad na sebi i ponekad mislim da sam ljudima dosadna s tim. Ima toliko dobrih blogera kod nas da sam zaključila da se ne trebam prilagođavati jer će me ionako čitati oni koji hoće.
Tko su vaši čitatelji?
Sudeći po Google Annalytics na mojoj stranici, to su ljudi iz cijelog svijeta sa svih kontinenata. Prve četri zemlje (osim Hrvatske) su Slovenija, Srbija, Njemačka, BiH, Amerika, Rumunjska – neobično, ali tako je.
Što vam daje snagu, energiju? Što vas čini sretnom? Jeste ostvarili svoje snove?
Sve to dajem sama sebi. Nitko nije odgovoran za moje raspoloženje i dobrobit. Ne ovisim ni o čemu, ali svakako želim biti zdrava i vesela mama svom sinu i našoj čivavici. Prije sam imala druge snove i mnoge sam ostvarila. Sada imam neke nove i njih ću, nadam se, ostvariti.
Pored pisanja, kako još volite provesti svoje vrijeme?
Jako puno čitam, to jako volim. Peta sam godina u IPD centru, prva godina terapeutskog treninga i to me jako veseli. Možda me (ako prođem dodatne edukacije) za nekoliko godina licenciraju i onda ću biti tjelesno-orjentirani psihoterapeut.
Opišite nam vaš stil oblačenja. Što svaka ženska torbica mora imati?
Moj stil oblačenja je semafor koji svijetu govori kako se osjećam. Odjeću nosim ja – a ne ona mene. Ne nosim torbice, nisam tipična žena po tome. Važnije mi je što ljudi nose u sebi od toga što nose na sebi.
Kako izgleda jedan vaš dan?
Moja dan počinje u 4:40 meditacijom od sat i po. Nakon toga se vraćam još malo u krevet, a onda čitanje, pisanje, šetnja s našom Pusikom. To je dan u Zagrebu kada imam vremena. Puno putujem i tada su moji dani potpuno drugačiji.
Poruka za naše čitatelje
I vi i vaši najmiliji zaslužuju vašu najbolju verziju. uvijek se pitajte; a što ja mogu doprinjeti da nešto bude bolje? Preuzmite odgovornost za svoje živote i uživajte u svojoj kreaciji.
